NASA-ina nuklearna misija: Mars 2028 i pitanje energije

NASA-ina nuklearna misija: Mars 2028 i pitanje energiješ· Ā© Tech&Space
- ā Prvi NASA-in reaktor za duboki svemir testirat Äe se 2028.
- ā Marsova misija ovisi o stabilnom izvoru energije izvan SunÄeve svjetlosti
- ā Jared Isaacman potvrdio: faza priprema veÄ traje u suradnji s DOE-om
Kada se letjelica udalji dovoljno od Sunca, solarni paneli postaju dekoracija. To nije teorija, veÄ operativni problem koji je NASA-ina misija Perseverance rjeÅ”avala radioizotopnim generatorima ā ali s ograniÄenim kapacitetom. Stoga je najava Space Reactor-1 Freedom misije 2028. ne samo korak prema Marsovoj povrÅ”ini, veÄ i prvi konkretan test nuklearne energije dizajnirane iskljuÄivo za duboki svemir. Administrator Jared Isaacman i tim NASA-inih struÄnjaka predstavljaju ovu misiju kao logiÄki nastavak programa Kilopower ā eksperimentalnog reaktora testiranog 2018. na Zemlji. Razlika je u razmjeru: Freedom nije demonstrator, veÄ operativni sustav namijenjen podrÅ”ci ljudskoj posadi. Prema dostupnim informacijama, reaktor bi trebao osigurati 10 kilovata neprekidne struje ā dovoljno za osnovne životne sustave i znanstvene instrumente. Važnost ovoga postaje jasna kada se pogleda trenutna energetska ograniÄenja na Marsovoj povrÅ”ini: Perseverance radi na ~110 vati, a Ingenuity helikopter na manjem od 300. Za trajne baze ili dugotrajna istraživanja, takvi izvori nisu održivi. Freedom nije samo misija ā to je testiranje infrastrukture koja bi mogla omoguÄiti viÅ”emjeseÄne operacije bez oslanjanja na Sunce.

Dok Solarni sustavi gube snagu izvan Marsa, Space Reactor-1 postavlja temelje za trajne bazeš· Ā© Tech&Space
Dok Solarni sustavi gube snagu izvan Marsa, Space Reactor-1 postavlja temelje za trajne baze
MeÄutim, kljuÄno pitanje ostaje: kako Äe se reaktor ponaÅ”ati u stvarnim uvjetima svemira? Testovi na Zemlji, Äak i u vakuumskim komorama, ne mogu simulirati kosmiÄko zraÄenje ili mikrogravitaciju tijekom letova. NASA suraÄuje s Odjelom za energiju Sjedinjenih Država (DOE) na sigurnosnim protokolima, ali detalji o zaÅ”titi posade od zraÄenja ili upravljanju nuklearnim materijalom u sluÄaju kvara joÅ” nisu javno objavljeni. Äini se da je Freedom dizajniran kao modularni sustav ā Å”to znaÄi da bi, ako uspije, mogao biti skaliran za veÄe misije, poput baze na Mjesecu ili dugotrajnih letova prema vanjskom SunÄevom sustavu. No, za sada je to joÅ” uvijek hipoteza: NASA nije potvrdila da li Äe reaktor biti koriÅ”ten za pokretanje letjelica (poput nuklearnog termalnog pogona) ili iskljuÄivo za napajanje baze. Å to se tiÄe vremenske linije, slijedi faza detaljnog dizajna do 2025., nakon koje Äe uslijediti izrada prototipa i integracija s letjelicom. KritiÄna toÄka bit Äe 2027., kada Äe se odluÄivati o konaÄnom odobrenju za lansiranje ā ovisno o rezultatima simulacija i pregleda sigurnosti. Ako sve proÄe prema planu, Space Reactor-1 može postati prvi korak prema energetskoj nezavisnosti u svemiru.
Kako se približava datum lansiranja, znanstvenici i inženjeri Äe morati rijeÅ”iti brojne tehniÄke probleme. MeÄutim, ako uspjeju, Space Reactor-1 bi mogao biti poÄetak nove ere u istraživanju svemira, gdje Äe ljudi moÄi boraviti duže i istraživati dalje od Zemlje nego ikad prije.