Bijeli patuljak otkriva tajnu Gamma Cassiopeiae

Nakon desetljeća spekulacija, izvor moćnih X-zraka koje emitira Gamma Cassiopeiae — jedna od najprepoznatljivijih golim okom vidljivih zvijezda na sjevernoj nebeskoj hemisferi — konačno je identificiran. Novi podaci s naprednih opservatorija, uključujući NuSTAR (NASA-in teleskop za promatranje visokih energija), pokazali su da krivac nije sama zvijezda, već njen pratilac: bijeli patuljak koji sustavno guta materiju s vanjskih slojeva Gamma Cas.

Ovo otkriće ne samo da rješava dugogodišnju zagonetku, već i potvrđuje teorijske modele o dinamici binarnih sustava gdje jedna zvijezda hrani drugu. Gamma Cassiopeiae, plava varijabilna zvijezda udaljena oko 610 svjetlosnih godina, već je bila poznata po svojoj nestabilnosti i jakom zvjezdanom vjetru.

Međutim, intenzitet njenih X-zraka — do 10 puta jači od očekivanog za zvijezdu njenog tipa — ostao je neobjašnjen sve do sada. Prema studiji objavljenoj u Nature Astronomy, bijeli patuljak ne samo da privlači plin, već ga i ubrzava do brzina koje proizvode visokoenergetsko zračenje.

Ovo je prvi put da je takav proces direktno promatran u sustavu s plavom varijabilnom zvijezdom, što otvara nova pitanja o evoluciji masivnih zvijezda u binarnim parovima.

Za razliku od uobičajenih binarnih sustava gdje bijeli patuljak mirno akretira materiju, ovdje se radi o nasilnom procesu koji generira X-zrake slične onima kod neutronskih zvijezda. Simulacije sugeriraju da magnetsko polje bijelog patuljka djeluje kao usmjerivač, kanalirajući plin u uske mlazove koji sudaraju i zagrijavaju na milijune stupnjeva.

Ovo objašnjava ne samo snagu zračenja, već i njegovu promjenjivost — što se podudara s ranijim promatranjima Gamma Cas. Međutim, ostaje nekoliko ključnih nepoznanica.

Prvo, točan mehanizam kako bijeli patuljak održava takvu stopu akrecije bez da se uruši pod vlastitom težinom. Drugo, koliko će ovaj proces utjecati na evoluciju same Gamma Cassiopeiae, koja je već nestabilna zbog svoje visoke mase i brze rotacije.

Astronomi s Harvard-Smithsonian Center for Astrophysics upozoravaju da bi, ako se trend nastavi, zvijezda mogla izgubiti značajnu količinu mase, što bi promijenilo njezin budući razvoj. Sljedeći korak je usmjereno promatranje sustava u različitim valnim duljinama, posebno u ultrafioletnom spektru, kako bi se preciznije odredila struktura akrecijskog diska.

Također, planira se usporedba s drugim sličnim sustavima, poput Gamma Velorum, kako bi se utvrdilo je li ovaj fenomen šire rasprostranjen nego što se mislilo.

Gamma Cassiopeiae će biti predmetom daljnjih istraživanja, kako bi se bolje razumjela njena nestabilnost i jak zvjezdan vjetar. Ovo će omogućiti bolje shvatanje procesa koji se odvijaju u binarnim sustavima i njihove uloge u evoluciji zvijezda. Time će se moći razviti nova teorija o dinamici binarnih sustava.