Zvjezdana smrtnost rađa najjače magnete svemira

Udaljena supernova SN 2024afav postala je kozmički laboratorij: astronomi su prvi put uočili kako smrt masivne zvijezde, 25 puta teže od našeg Sunca, rađa jedan od najjačih magneta u svemiru. Prečac od 12 milijuna svjetlosnih godina od Zemlje omogućio je timu s Berkeleyja da prati kolaps jezgre i direktno poveže nastanak magnetara s izuzetno sjajnom eksplozijom.

Prema dostupnim podacima, magnetar se okreće 700 puta u sekundi, stvarajući magnetsko polje 100 do 1000 puta jače od standardnih neutronskih zvijezda. Ovo nije tek nova klasifikacija — radi se o direktnoj potvrdi teorije koju su 1992. postavili Dan Kasen i Stan Woosley.

Model je predvidio da energija magnetara, zarobljena unutar supernove, pojačava sjaj eksplozije na gotovo 10 puta veću od uobičajene. Do sada su postojali samo indikatori, a sada imamo izravan dokaz za takav mehanizam.

Znanstvenici napominju da je 700 okretaja u sekundi na samom rubu fizičkih ograničenja za neutronske zvijezde, što dodatno naglašava ekstremne uvjete u kojima nastaju magnetari. Rezultati su objavljeni u Nature 11. ožujka 2025. i predstavljaju prekretnicu u proučavanju neutronskih zvijezda i superluminous supernova.

Istraživači sada planiraju detaljnije promatranje ostatka SN 2024afav kako bi pratili evoluciju magnetara i njegov utjecaj na okolnu prašinu i plin. Ovi podaci mogli bi dati odgovore na pitanja o distribuciji kemijskih elemenata u svemiru, posebno teških elemenata kao što je zlato, za koje se smatra da nastaju u takvim ekstremnim uvjetima.

Part 2: Što ovo znači za buduća istraživanja? Dok se do sada teorije bazirale na indirektnim mjerenjima, sada imamo čvrst temelj za daljnje analize.

Znanstvenici već razmatraju kako će ovaj mehanizam utjecati na buduće opažanja superluminous supernova i njihove mogućnosti kao standardnih svijeća za mjerenje udaljenosti u svemiru. S druge strane, pitanje je koliko je ova vrsta supernova uobičajena.

Prema zapažanjima Instituta za svemirska istraživanja, do sada je identificirano svega nekoliko stotina superluminous supernova, a tek će detaljnija istraživanja pokazati koliko često nastaju magnetari poput onog u SN 2024afav. To otvara nove mogućnosti za istraživače koji pokušavaju razumjeti kako se elementi teži od željeza rasprostranjuju galaksijama, uključujući i našu Mliječnu stazu.

Ova promatranja također pokazuju važnost globalne suradnje u astronomiji. Teleskopi diljem svijeta, uključujući i one u Hrvatskoj, imaju ulogu u praćenju takvih događaja.

Iako se magnetar u SN 2024afav neće moći izravno promatrati golim okom još milijunima godina, njegova će omogućiti bolje razumijevanje kako ekstremne fizičke pojave oblikuju svemir kakav poznajemo.

Ovo otkriće će omogućiti istraživačima da bolje razumiju kako se elementi teži od željeza rasprostranjuju galaksijama. Time će se otvoriti nove mogućnosti za istraživanje svemira i njegovih tajni. Istraživači će moći upotrijebiti ove nove informacije za bolje razumijevanje svemira i njegovih pojava.