OpenAI nasumično izgradio jednu od najbogatijih zaklada na svijetu

Svega godinu dana nakon što je Sam Altman tvrdio da OpenAI nikad neće postati korporacija, tijekom razgovora s Catherine Bracy, direktoricom TechEquityja, tu je tvrdnju ponovio kao nepromjenjivo načelo. No, tek što je prošlo dvije godine, OpenAI je osnovao OpenAI Foundation — zakladu s procijenjenih 180 milijardi dolara.

Koliko god to zvučalo kao paradoks, upravo je Altmanov najmoćniji alat postao mehanizam za filantropiju, ali i nova siva zona u kojoj profit stavlja u drugi plan prvotnu misiju. Ova struktura brzo je postala izazov za mnoge.

Iz zaklade je već isplaćeno 40,5 milijuna dolara donacija, a najveći dio tih sredstava dolazi od 26-postotnog udjela u OpenAI Groupu. Kada se u sredinu stavi 2024. godina u kojoj je OpenAI izgubio polovinu sigurnosnog tima i dio rukovodstva, postaje jasno da je filantropija samo jedan od alata u zaštiti vlastitih interesa.

Da li je u pitanju preventiva ili naknadno opravdanje, procijenit će suci i dioničari koji neprestano postavljaju novo pitanje: tko zapravo kontrolira ovaj gigantski financijski stroj? Prema dostupnim podacima časopisa Vox, TechEquity je jedan od ključnih aktera koji je, iako tada nije imao nikakve formalne veze s OpenAI-em, reagirao na ovu strukturalnu promjenu.

Društvo na čelu s Bracy ističe kako postoji sve veća zabrinutost u neprofitnom sektoru oko pravog motiva iza zaklade. U isto vrijeme, dijelovi tehnološke zajednice primjećuju da OpenAI sada ima više zajedničkog s klasičnim korporacijama nego s organizacijama koje su izrasle iz svog prvotnog altruističnog okvira.

Ono što dodatno komplicira situaciju jest činjenica da je OpenAI, iako izvorno osnovan kao nevladino društvo 2015., ubrzo morao stati pred kompromisima između misije i profita. Osnivači su, uključujući Elona Muska, već bili uklonjeni izravnim putem, dok su državni tužitelji i stručnjaci za upravljanje nevladinim organizacijama započeli vlastite preglede.

Sadašnja struktura zaklade omogućuje OpenAI grupi da zadrži kontrolu nad svojim modelima, dok u isto vrijeme omogućuje filantropski PR koji stječe simpatije javnosti. Uzrok sumnji u ovu promjenu nije samo u tome što je OpenAI postao korporacija, već u tome što je filantropski ogranak postao alat za izbjegavanje odgovornosti.

Kao što jedan od analitičara primjećuje, ovo je klasičan primjer kako se može održavati privid javnog interesa dok se u pozadini gradi novac koji nikad neće biti iskorišten za dobrobit svih. Kako će se sve ovo odraziti na sigurnost i razvoj AI modela, još je upitno.

Jedno je sigurno: između zaklade i korporativne taktike, OpenAI više ne može sakriti svoju pravu orijentaciju.

Pitanje nije hoće li OpenAI uspjeti u svojoj misiji, već tko će zapravo profitirati od nje. Dok se zaklada širi, odgovornost ostaje nejasna, a javnost sve više sumnja u njene prave namjere.