Otoci milijardi u AI financiranju: 110 milijardi koji ne odzvanjaju

OpenAI je prošlog mjeseca objavio najveću tech investiciju u povijesti – 110 milijardi dolara, dioničarsku vrijednost između 730 i 840 milijardi. Te brojke zvuče spektakularno, ali ako ih stavimo u kontekst s godišnjom zaradom od samo 20 milijardi, slika je sve samo ne impresivna. Za usporedbu, Ross Stores, lanac diskontnih trgovina, generira sličan prihod, kao i Frito-Lay s prodajom čipsa. Iako su troškovi infrastrukture i istraživačkih timova nemjerljivi, pitanje koje nitko ne postavlja glasi: gdje je toliko novca?

Iznenađuje da su upravo ti podaci potaknuli dioničare da ulože dodatnih 110 milijardi. Trenutna financijska struktura OpenAI-a podsjeća na poker igru gdje se uloge neprestano povećavaju, dok nitko ne zna tko će na kraju imati dovoljno da odigra ruku. Sektor je godinama bio upozoravan na mogućnost mehura, ali financijska realnost i dalje zaostaje za retorikom. Svi znamo da su data centri i istraživači skupi, ali zarada od 20 milijardi godišnje nije dovoljna da opravda takve sume.

Fenomen nije ograničen samo na OpenAI. Na globalnoj razini, kompanije su u posljednjih nekoliko godina uložile stotine milijardi dolara u AI infrastrukturu, od energetski zahtjevnih data centara do plaćenih istraživačkih timova. Unatoč tome, globalne zarade su još uvijek skromne. Izvještaj iz 2025. pokazuje da većina AI kompanija tek počinje dosezati prag profitabilnosti, dok su troškovi konstantno u porastu.

Primjeri poput Ross Storesa i Frito-Laya pokazuju kako tradicionalne industrije generiraju stabilne prihode, za razliku od AI sektora koji tek traži svoju ulogu u gospodarstvu. Analitičari primjećuju da ulaganja u AI imaju dugoročni potencijal, ali trenutna financijska slika upućuje na više spekulativnih nego stabilnih temelja. Dok su pothvatni kapitalisti uvjereni da će zarada uskoro prestići ulaganja, skeptici upozoravaju da se ovdje radi o klasičnoj neravnoteži između hypea i realnosti.