Čikaški roboti uče empatiju bez lažnog osmijeha

Čikaški roboti uče empatiju bez lažnog osmijeha📷 © Tech&Space
- ★52 učenika testiralo robotske tutore
- ★Bez antropomorfnih osobina, samo činjenice
- ★Nagrada za najbolji rad na HRI konferenciji 2026.
Lauren Wright i sarah Sebo s Sveučilišta u Chicagu razvile su robotske tutore koji uče socijalno-emocionalne vještine (SEL) bez pretvaranja da su ljudi. U suradnji s Chicago Public Schools (CPS) i istraživačkim centrom Chapin Hall, testirali su pristup u kojem roboti govore direktno, bez izmišljenih emocija ili životnih priča.
Istraživanje, nagrađeno na ACM/IEEE konferenciji o humanoidnoj interakciji 2026., pokazalo je da učenici četvrtog razreda bolje reagiraju na činjenični pristup nego na simulirane ljudske osobine. Eksperiment je uključio 52 učenika i usporedio dva modela robota: jedan s antropomorfnim crtama i drugi koji je komunicirao strogo informativno.
Rezultati su iznenadili – direktna komunikacija potaknula je dublje razumijevanje empatije i rješavanja sukoba, unatoč nedostatku „prijateljskog“ tona. Sebo je istaknula da je cilj bio stvoriti tehnologiju koja poštuje pedagoške standarde, a ne oponaša ljudske interakcije.
Roboti nisu dizajnirani da zamijene nastavnike, već da popune prazninu u učionicama gdje se SEL podučava samo jednom tjedno. U CPS-u, gdje su resursi ograničeni, takva tehnologija mogla bi postati skalabilno rješenje za individualiziranu podršku učenicima.

Od laboratorija do učionice: kako roboti mijenjaju SEL bez humanizacije📷 © Tech&Space
Od laboratorija do učionice: kako roboti mijenjaju SEL bez humanizacije
Međutim, pitanje je koliko je ovaj pristup primjenjiv izvan kontroliranih uvjeta laboratorija. Iako je istraživanje dobilo priznanje, stvarni deployment zahtijeva rješavanje praktičnih izazova – od pouzdanosti hardvera do dugoročnog održavanja.
Roboti moraju izdržati svakodnevnu upotrebu u bučnim učionicama, gdje ih djeca mogu slučajno oštetiti ili preopteretiti senzore. Također, ostaje nejasno kako će škole financirati i održavati takve sustave.
CPS već ima problema s nedostatkom sredstava, a roboti zahtijevaju stručno održavanje i softverske nadogradnje. Iako je studija pokazala pozitivan učinak na učenike, dugoročni utjecaj na socijalne vještine ostaje neistražen – pogotovo u usporedbi s tradicionalnim metodama podučavanja.
Ipak, ovo istraživanje otvara važno pitanje: trebaju li edukativni roboti uopće biti humanoidni? Ako činjenice i struktura mogu postići bolje rezultate od simuliranih emocija, možda je vrijeme za redefiniranje kako tehnologija podržava učenje.
Razvoj edukativnih robota koji uče SEL bez humanizacije je važan korak naprijed u podučavanju socijalno-emocionalnih vještina. Ovo istraživanje pokazuje da je moguće stvoriti efikasne i učinkovite edukativne robotije bez potrebe za humanizacijom. Time se otvara nova mogućnost za razvoj edukativne tehnologije koja će moći pomoći učenicima u razvoju socijalno-emocionalnih vještina.