Rođenje magnetara potvrdilo teoriju iz Berkeleyja
Rođenje magnetara potvrdilo teoriju iz Berkeleyja📷 © Tech&Space
- ★rođenje magnetara potvrđeno 2024.g.
- ★Dan Kasenova teorija od 2008. potvrđena
- ★SN 2024afav kao ključni primjer
Prvi put u povijesti astronomi su zabilježili direktan nastanak magnetara – neutronske zvijezde promjera tek 16 kilometara, ali magnetske snage 100 do 1000 puta jače od standardnih neutronskih zvijezda. Otkriće, objavljeno u Natureu, temelji se na promatranju superluminosne supernove SN 2024afav iz ove godine te potvrđuje teoriju Dana Kasena s Berkeleyja iz 2008. godine. Magnetar, čija je rotacija brža od 1000 okretaja u sekundi, djeluje kao svemirski motor koji pojačava sjaj eksplozije za 10 ili više puta u usporedbi s klasičnim supernovama.
Analiza svjetlosne krivulje supernove otkrila je karakterističan 'cvrkut' uzrokovan efektima opće relativnosti – prvi direktan dokaz povezanosti između magnetara i superluminoznih supernova. Eksplozija je prethodila kolapsu jezgre masivne zvijezde od 25 sunčevih masa, čime je stvorena kompaktna jezgra sposobna generirati magnetske polje snage 10^15 gausa. Ovaj mehanizam, koji je dugo vremena smatran teorijskim konstruktom, sada dobiva empirijsku podlogu kroz istraživanja tima koordiniranog od strane Josepha Faraha s UC Santa Barbare i Las Cumbres opservatorija.
Kako neutronska zvijezda promjera 16 km mijenja tumačenje svemirskih eksplozija📷 © Tech&Space
Kako neutronska zvijezda promjera 16 km mijenja tumačenje svemirskih eksplozija
Potvrda magnetarske hipoteze rješava višedesetljetnu zagonetku superluminoznih supernova otkrivenih početkom 2000-ih. Do sada su znanstvenici mogli samo nagađati o izvoru energije ovih najsjajnijih eksplozija u svemiru, čija je sjajnost nadmašuje tipične supernove za više od deset puta. Sada je jasno da magnetske interakcije u unutrašnjosti magnetara pretvaraju ogromnu rotacijsku energiju u intenzivno elektromagnetsko zračenje, stvarajući dojam 'čarobnjačkog motora', kako ga opisuje Kasen.
Istraživanje otvara nova pitanja o učestalosti takvih događaja i njihovoj ulozi u kemijskoj evoluciji galaksija. Buduća promatranja sličnih supernova trebala bi utvrditi koliko često nastaju magnetari tijekom kolapsa masivnih zvijezda i kako njihova energija utječe na okolnu međuzvjezdanu tvar. Za sada je SN 2024afav postao ključnim primjerom koji će oblikovati nova istraživanja energetskih procesa u svemiru.
Budućnost astronomije obećava još više iznenađenja, a ovaj slučaj samo je jedan od mnogih koji će biti riješen zahvaljujući sve naprednijim tehnologijama promatranja. Svako novo otkriće približava nas odgovorima na fundamentalna pitanja o svemiru.