Zoox stiže u Austin i Miami: autonomija koja preživljava utorak
Zoox stiže u Austin i Miami: autonomija koja preživljava utorak📷 © Tech&Space
- ★Dva milijuna autonomnih milja pređena
- ★Robotaksi bez volana stiže u dvije nove metropole
- ★Partnerstvo s Uberom proširuje doseg, ali ne i pouzdanost
Zoox, tvrtka za autonomne vozila u vlasništvu Amazona, proširuje svoj robotaksi servis na dvije nove američke metropole – Austin i Miami. Riječ je o prvom koraku izvan testnih zona u Las Vegasu i San Franciscu, gdje su vozila do sada prešla gotovo dva milijuna autonomnih milja.
No, brojke su samo dio priče. Pravo pitanje je može li Zooxov namenski izgrađeni robotaksi, bez volana i pedala, preživjeti svakodnevne uvjete vožnje u gradovima poznatim po vrućini, poplavama i nepredvidivom prometu.
Za razliku od konkurenata koji modificiraju serijska vozila, Zoox je razvio vozilo od nule, s fokusom na sigurnost i redundantne sustave. To uključuje četiri nezavisna modula za autonomnu vožnju, dvostruke baterije i sustav za hitno kočenje koji funkcionira čak i ako jedan sustav otkaže.
Demonstracije u kontroliranim uvjetima rijetko pokazuju kako se vozilo ponaša kada ga zaspe kiša, kada ga blokira parkirano auto ili kada ga zaustavi policajac usred noći. U Austinu i Miamiju, Zoox će prvi put biti izložen stvarnim, nefiltriranim uvjetima vožnje – a to je test koji ni najbolji demo ne može simulirati.
Partnerstvo s Uberom, koje je omogućilo integraciju Zooxovih vozila u mrežu prijevoza u Las Vegasu i Los Angelesu, dodatno komplicira stvar. Dok Uber nudi skalabilnost, postavlja se pitanje koliko je sustav spreman za masovnu upotrebu.
Od testnih staza do kišnih ulica: koliko je Zooxov robotaksi spreman za stvarnost📷 © Tech&Space
Od testnih staza do kišnih ulica: koliko je Zooxov robotaksi spreman za stvarnost
Zooxov pristup autonomiji temelji se na tri ključna elementa: namenski dizajn vozila, redundantni sustavi i stroga kontrola operativnog područja. Za razliku od Waymoa ili Cruisea, koji koriste modificirana serijska vozila, Zoox je izgradio vozilo koje je optimizirano za autonomnu vožnju od samog početka.
To uključuje simetrični dizajn (bez prednje i stražnje strane), što omogućuje veću fleksibilnost u prometu, ali i ograničava maksimalnu brzinu na 72 km/h. Međutim, hardverska superiornost ne jamči uspjeh u stvarnom svijetu.
Miami je poznat po ekstremnim vremenskim uvjetima – od poplava do uragana – dok Austin ima jedan od najagresivnijih prometnih tokova u SAD-u. Zooxova vozila koriste LiDAR, radar i kamere za navigaciju, ali kiša, magla ili iznenadni bljesak svjetla mogu ozbiljno narušiti njihovu učinkovitost.
U testovima u San Franciscu, slični sustavi često su imali problema s prepoznavanjem pješaka u lošim vremenskim uvjetima. Najveći izazov, međutim, nije tehnologija, već skaliranje.
Zoox trenutno ima flotu od nekoliko desetaka vozila, ali za isplativost servisa trebat će stotine, ako ne i tisuće. Partnerstvo s Uberom moglo bi ubrzati taj proces, ali samo ako vozila pokažu dovoljnu pouzdanost.
U protivnom, korisnici će se brzo vratiti tradicionalnim taksijima – bez obzira na to koliko je demo bio impresivan.
Ono što Zoox radi nije revolucija, već evolucija. Svaki novi grad je prilika da se sustav testira u novim uvjetima, ali i prilika da se otkriju novi problemi. Pravo pitanje nije može li robotaksi voziti autonomno, već može li to raditi dovoljno pouzdano da korisnici ne primijete razliku – ili da barem ne požale što su ga odabrali. To je cilj koji Zoox mora dostići kako bi uspješno proširio svoj servis na nove tržište.