Solarna oluja na Marsu: što su ESA-ini orbiteri zapravo snimili

Solarna oluja na Marsu: što su ESA-ini orbiteri zapravo snimili📷 © Tech&Space
- ★Mars Express i TGO zabilježili direktne posljedice solarne oluje
- ★Gornja atmosfera Marsa privremeno postaje električki provodljiva
- ★Podaci mijenjaju razumijevanje zaštite budućih misija
Dva ESA-ina orbitera — Mars Express i Trace Gas Orbiter — istovremeno su 20. svibnja zabilježila kako se solarna plužna masa sudara s Marsovom magnetosferom. Dogodilo se to u 19:45 UTC, kada je koronalni izbačaj mase (CME) stigao do Crvene planete brzinom od 720 km/s, prema podacima ESA-inog Svemirskog vremenskog servisa. Utjecaj je bio trenutan: instrumenti su registrirali deseterostruko povećanje energetskih čestica u gornjoj atmosferi, dok su senzori za plinove detektirali anomalije u ionizaciji.
Nije riječ o neočekivanom fenomenu — Mars nema globalno magnetsko polje kao Zemlja, pa je njegova atmosfera izložena direktnom djelovanju solarnih čestica. Međutim, intenzitet ovog događaja bio je iznenađujući čak i za standardne modele. Mars Express, koji orbitira planet već 20 godina, privremeno je izgubio stabilnost u komunikaciji, dok je Trace Gas Orbiter (TGO) zabilježio distorzije u spektrometrijskim podacima. Oba incidenta potvrdila je ESA-ina operativna ekipa sljedećeg dana, ističući kako su letjelice automatski prešle u sigurnosni režim.
Ključna opažanja dolaze iz instrumenta ASPERA-3 na Mars Expressu, koji je mjerenjem ioniziranog kisika potvrdio kako je gornja atmosfera privremeno postala gotovo provodljiva — fenomen koji bi na Zemlji odgovarao globalnoj geomagnetskoj olujama razine G5. Razlika je u tome što Mars, bez zaštitnog magnetskog omotača, apsorbira energiju direktno u svoju ionosferu, što stvara kaskadne efekte na kemijski sastav atmosfere.

Tri sata kaosa u Marsovoj ionosferi — i što to znači za sljedeću generaciju letjelica📷 © Tech&Space
Tri sata kaosa u Marsovoj ionosferi — i što to znači za sljedeću generaciju letjelica
Podaci s TGO-a, posebno iz spektrometra NOMAD, pokazali su kako je koncentracija elektrona u ionosferi porasla za 50% u roku od sat vremena. To nije samo akademsko zanimanje: takve promjene utječu na radio-valove, što komplicira komunikaciju između rovera na površini (poput Perseverancea) i Zemlje. ESA-ini inženjeri već analizirau kako bi se podobni događaji uzeti u obzir pri planiranju ExoMars Rover misije, koja je trenutno zakazana za 2028.
Važnost ovog događaja leži u njegovoj predvidljivosti. Iako su solarne oluje uočene i ranije — poput one iz 2003. koja je onesposobila japanski satelit Nozomi — ovo je prvi put da ih dvije komplementarne letjelice bilježe istovremeno s toliko detalja. Podaci će se usporediti s modelima NASA-inog MAVEN-a, koji istražuje slične procese, ali s drugačijim instrumentima. Razlike u mjerenjima mogu otkriti slabe točke u trenutnim teorijama o gubitku Marsove atmosfere, što je ključno za razumijevanje njegovog klimatskog razvoja.
Najveće pitanje ostaje operativno: kako zaštititi buduće misije, posebno one s ljudskom posadom? Trenutne letjelice mogu preživjeti takve oluje zahvaljujući redundanciji i sigurnosnim protokolima, ali ljudi na površini ne bi imali tu mogućnost. ESA već radi na razvoju lokalnih magnetosferskih štitova za baze, ali podaci kao ovo pokazuju koliko je još posla pred nama.