Protein koji guši rak gušterače: šansa za ciljane terapije

Tim istraživača s Research Institute of the McGill University Health Center (RI-MUHC), pod vodstvom Jean-Jacquesa Lebruna, identificirao je protein na kojem stanice raka gušterače ovise za rast i opstanak. Otkriće, objavljeno u studiji koju je financirala Canadian Institutes of Health Research, ne predstavlja odmah novi tretman – ali nudi konkretnu meta za razvoj terapija u jednoj od najsmrtonosnijih vrsta raka.

Rak gušterače ostaje među najagresivnijim malignim bolestima, s petogodišnjom stopom preživljavanja ispod 12% u većini zemalja. Trenutne opcije liječenja, poput kemoterapije ili kirurških zahvata, često su nedovoljne zbog kasne dijagnoze i otpornosti tumora. Novootkriveni protein, čije ime još nije javno objavljeno u detaljima, predstavlja potencijalnu Ahilovu petu za stanice koje inače brzo razvijaju rezistenciju.

Međutim, važno je istaknuti: radi se o prekliničkom otkriću. Studija je provedena in vitro i na modelima miševa, što znači da su rezultati još uvijek daleko od kliničke primjene. „Ovo je korak naprijed, ali tek prvi u dugom procesu“, ističe Lebrun u izjavi za MedicalXpress, naglašavajući da će biti potrebna dodatna istraživanja za potvrdu sigurnosti i učinkovitosti u ljudima.

Metodologija istraživanja uključivala je genetičku analizu stanica raka gušterače, uz fokus na proteine koji reguliraju njihovu metabolizmu. Lebrunov tim primijetio je da inhibicija identificiranog proteina znatno smanjuje vitalnost tumora – ali i da neke stanice razvijaju alternativne puteve opstanka. To upućuje na potrebu kombiniranih pristupa, možda u spoju s postojećim terapijama.

Za pacijente koji se danas suočavaju s ovom dijagnozom, otkriće ne mijenja trenutačne protokole liječenja. Međutim, otvara vrata za razvoj ciljanih inhibitora koji bi mogli biti manje toksični od klasične kemoterapije. Američko društvo za rak već dugo ističe potrebu za takvim inovacijama, jer trenutne opcije često pogoršavaju kvalitetu života bez značajnog produljenja preživljavanja.

Sljedeći korak bit će testiranje na ljudskim uzorcima i, ako se potvrdi sigurnost, klinička ispitivanja u ranim fazama. Do tada, ovo ostaje obećavajući signal – ali ne i dokazana terapija. „U onkologiji, razlika između ‘radi u laboratoriju’ i ‘radi za pacijente’ često je jako široka“, podsjeća dr. Elena Ivanova, neovisna istraživačica specijalizirana za metabolizam tumora.