Crimson Desert: Priča koja se raspala u zrcalu side questova

Pearl Abyss je Crimson Desert prodavao kao sljedeći veliki RPG ep — ali igrači su umjesto toga dobili narativ koji podsjeća na IKEA upute sastavljene u mraku. Problem nije u nedostatku dobrih ideja: svaka nit priče zasebno funkcioniše. MacGuffinovi su intrigantni, likovi imaju potencijal, a svijet diše atmosferom koja bi mogla nositi cjelokupnu sagu.

Ali kad ih sve staviš zajedno? Čini se da je netko zaboravio reći scenaristima da rade na istom projektu. Razvoj koji je trajao ‘godinama’ (prema dostupnim informacijama, točnije od 2018.) trebao bi biti dovoljan da se ispeče koherentna priča.

Umjesto toga, dobili smo narativ koji se osjeća kao da je pisao tim odjeljen u tri različite sobe, s komunikacijom putem Discord poruka koje nikad nisu stigle. Glavna priča skočno preskače između tema — od političkih prevrata do osobnih drama — ali nikad ne uspostavi čvrstu vezu između njih. To bi možda prošlo da side questovi nisu toliko bolje ispisani.

A upravo su oni, ironično, najjača točka igre. Dok glavna priča gubi nit, questovi poput ‘Sjenki prošlosti’ ili ‘Krvi na pijesku’ nude dubinu, emocije i — šokantno — logičan tok događaja. Community je to primijetio: na Redditu se već šali kako je Crimson Desert zapravo ‘side-quest simulator 2024’, dok glavnu priču ignoriraju kao ‘obavezni dio između zanimljivih stvari’.

Ovdje se nameće pitanje: što je pošlo po zlu? Prema ranijim intervjuima s razvojašima, scenarij je doživljavao značajne promjene čak i u kasnim fazama proizvodnje. To objašnjava zašto se osjeća kao da su neki dijelovi pisani za potpuno drugačiju igru — možda čak i za otkazani Project K, Pearl Abyssov raniji neuspjeli pokušaj.

Igrači koji su pratili razvoj primjećuju da su neka objašnjenja za likove ili događaje doslovno izbrisana iz finalne verzije, ostavljajući rupe velikih kao crne rupe u Mass Effect: Andromedi. Ali pravi problem nije u bugovima ili nedostajućim scenama — veći je u očekivanjima. Crimson Desert se plasirao kao igrica koja će ponuditi ‘odraslu’ priču, sljedeći korak nakon The Witcher 3. Umjesto toga, dobili smo narativ koji prema Steam recenzijama ‘osjeća kao da je pisao algoritam koji je pogledao 10 najboljih RPG-ova i odlučio kopirati sve, ali bez razumijevanja zašto te priče funkcionišu’.

Dio communityja je čak počeo samostalno pisati ‘fixed’ verzije priče — što govori više o stanju stvari nego bilo koja službena izjava. Za sada Pearl Abyss šuti. Nema patch notesa koji obećava popravke, nema javnih isprika, nema čak ni klasičnog ‘razumijemo vaše frustracije’.

A to je problem, jer Crimson Desert nije loša igra — daleko od toga. Svijet je lijep, borbeni sustav je solidan, a side content je toliko dobar da mnogi igrači zapravo ignoriraju glavnu priču. Ali u svijetu gdje igrice poput Baldur’s Gate 3 postavljaju nove standarde za narativnu koherenciju, ‘dobar side content’ više nije dovoljan.

Pravo pitanje nije ‘jesu li scenaristi pogriješili’, već: koje će to imati dugoročne posljedice za franšizu?

Konačno, Pearl Abyss mora preuzeti odgovornost za svoje djelo i priznati greške. To bi bio prvi korak prema popravljanju i vraćanju povjerenja igrača. Bez toga, Crimson Desert će ostati samo još jedan primjer neiskorištenog potencijala. Igrači će se nastaviti šaliti kako je Crimson Desert zapravo ‘side-quest simulator 2024’, a franšiza će trpjeti dugoročne posljedice. Srećom, još uvijek ima vremena za popravak i vraćanje na pravi put.