AI priječi poslove, ali tko štiti radnike?

Istraživanje provedeno u 60 zemalja otkriva hladnu realnost: radnici koji se suočavaju s gubitkom poslova zbog ai-a ne vjeruju da će tvrtke ili vlade biti fer u tranziciji. Ovo nije puko neslaganje s tehnološkim napretkom, već fundamentalno nepovjerenje prema institucijama koje trebaju upravljati promjenom.

Prema podacima Windfall Trusta i Collective Intelligence Projecta, 60% indijskih ispitanika vjeruje da će ai smanjiti dostupnost dobrih radnih mjesta – a to je samo jedan primjer globalnog trenda. Podaci govore jasno: radnici ne traže samo financijsku sigurnost, već i smislen rad.

Dok se mediji i korporacije usredotočuju na „garantirani prihod“ kao rješenje, istraživanje pokazuje da većina preferira zajamčeno zaposlenje. To je izazov za tradicionalne ekonomske modele koji često reduciraju vrijednost rada na puku razmjenu novca.

Tata Consultancy Services već je otpustio 12.000 ljudi zbog „nepredvidivosti tržišta i ai disrupcija“ – a ovo je tek početak. Problem nije u ai-u kao alatu, već u nedostatku jasne vizije kako integrirati tehnologiju a da ne stvori masovnu nezaposlenost.

Tvrtke poput tcs-a automatski prelaze na rešenja koja štede troškove, ignorirajući dugoročne posljedice.

Rješenja koja se nude često su tehničke prirode – novčane naknade, prekvalifikacije – ali rijetko adresiraju temeljna pitanja: tko ima moć da odlučuje o budućnosti rada, i kako osigurati da ta budućnost ne bude rezervirana samo za malobrojne? Istraživanje izričito ukazuje da radnici žele više od ekonomskih garancija – žele smisao, stabilnost, i osjećaj da njihovi glasovi imaju težinu.

Ovdje se otvara jaz između benchmarkova i realnosti. Dok se na konferencijama govori o „agentnim sustavima“ i „autonomnim ekonomijama“, većina radnika još uvijek brine o tome hoće li sutra imati posao.

U Indiji, 60% vjeruje da će ai ukinuti dobra radna mjesta – a slični strahovi postoje i u drugim zemljama. To nije strah od tehnologije, već od institucija koje ju koriste.

Zanimljivo je da se rješenja poput univerzalnog osnovnog dohotka (ubi) promoviraju kao panaceja, dok istraživanje pokazuje da radnici traže nešto drugo: sistem koji osigurava zdravstvenu skrb, poljoprivrednu podršku, ili obrazovanje koje stvarno vodi do novih prilika. To nije samo ekonomski zahtjev, već politički – tko će oblikovati pravila nove ekonomije?

Pravi signal ovdje nije tehnologija, već institucionalni neuspjeh. Tvrtke kao Tata Consultancy Services već provode masovne otkaze, a vlade i multinacionalne organizacije još uvijek raspravljaju o „strategijama“. Za sve buke oko ai revolucije, stvarna priča je o tome tko će biti žrtva, a tko dobitnik – i koliko će dugo trebati da se ta nejednakost pokuša popraviti. Ovo je poziv na akciju za sve koji žele stvoriti bolju budućnost za radnike i društvo u cjelini.